VRNJAČKA BANJA SRBIJA
Vrnjacka Banja je najvece i najpoznatije banjsko lecilište u Srbiji i tradicionalno vrlo privlacan turisticki centar za odmor i rekreaciju. Banja se nalazi u centralnoj Srbiji, oko 200 km južno od Beograda. Drumskom i železnickom saobracajnicom koja dolinom Zapadne Morave spaja magistralne puteve Balkana, Beograd – Sofija i Beograd – Atina, Vrnjacka Banja je veoma dobro povezana sa svim krajevima Srbije, a dobrim lokalnim putevima sa svojim šumsko – planinskim zaledem koje cini široko podrucije ocuvane prirodne sredine. U ovaj kompleks spadaju visoke planine Kopaonik (2017m), Željin (1785m), zatim Stolovi (1376m) i obližnji pitomi Goc (1216m).Klima je umereno kontinentalna. Uticaj obližnjih planina daje mikro klimi Vrnjacke Banje poseban karakter i cini je veoma prijatnom. Leta su umereno topla sa svežim jutrima i vecerima, a zime su snegovite i bez oštrih mrazeva. Srednja godišnja temperatura je 10,5°C, a srednja letnja 20°C.
Vrnjacka Banja ima veoma dugu lečilišnu tradiciju. Na Vrnjackom toplom mineralnom izvoru u vremenu od II do IV veka Rimljani su izgradili svoje lecilište i oporavilište AQUAE ORCINAE. O tome nam svedoce arheološki nalazi u užem jezgru rimske banje, odnosno bazen za kupanje, rimski izvor tople mineralne vode (Fons Romanus) i mnoštvo kovanog novca koji je iz kultnih motiva ostavljen u lekoviti izvor. Ovde su na lecenje i oporavak mahom dolazili legionari V legije Flaviana i VII legije Klaudiana, kao i romanizovana plemenska aristokratija starosedelaca. Šira oblast Vrnjacke Banje pretstavlja najbogatije i najzanimljivije turisticko podrucije Srbije. To je podrucije gde se na svakom koraku srednji vek susrece sa modernim tokovima.
Na severu je pitoma plodna oranica zapadnog Pomoravlja, a na jugu, preko 100 km duga klisura Ibra koji se hucno probija planinskim klancima prastare Dardanije, današnje Raške, gde je nastala srpska država. Tu su i visoke planine sa poznatim zimskim sportskim centrima, medu kojima se narocito istice Kopaonik. Najzad, ovo je regija sa najznacajnijim spomenicima srpske srednjevekovne kulture, posebno manastirima sa monumentalnim fresko slikarstvom od kojih je neke, kao svetsku kulturnu baštinu, zaštitio UNESKO.
Vrnjacka Banja raspolaže smeštajnim kapacitetima od preko 15.000 ležaja, od kojih se oko 4.500 nalazi u hotelima, pansionima i apartmanskim naseljima, 850 ležaja je u zdravstvenim centrima i oko 10.000 u domacoj radinosti. U Vrnjackoj Banji se nalaze hoteli visoke kategorije koji u svojim sadržajima imaju pokrivene bazene, kongresne dvorane i sportske objekte. Preduzece Fontana je najveca hotelska organizacija koja raspolace sa 1.500 ležaja i u cijem sastavu se nalaze i poznati hoteli „Fontana“, „Zvezda“, „Park“, „Sloboda“, „Beli Izvor“ na Gocu i nekoliko konfornih pansiona u samom sedištu Banje. Po kvalitetu usluga i iskorišcenosti kapaciteta hotel „Breza“ je bez premca, a za njom ne zaostaju „Partizanka“, „Slavija“, „ŽTP“, „Slatina“ itd. Okosnicu privrednog života Vrnjacke Banje nesumljivo cini turisticka delatnost, ali su se „zahvoljujuci“ njoj, uspešno razvile i neke druge privredne grane.
Koršćenje mineralnih izvora Vrnjacke Banje pocela je 1970. godine. Popularna voda u staklenim bocama pocela je veoma brzo da osvaja tržište i da pronosi slavu mesta iz kog potice. Mineralna voda „Vrnjci“ najbolje asocira na Vrnjacku Banju. Još nekoliko prestižnih firmi iz ovog mesta u poslednjih nekoliko godina izborilo se za slican status koji je godinama imala samo mineralna voda „Vrnjci“, a to je da izgovorom samog imena firme pomislite na blagodeti i lekovitost Vrnjacke Banje. Preko cele godine, posebno u mesecima letnje turisticke sezone, Vrnjacka Banja svojim posetiocima nudi izuzetno bogat, sadržajan i raznovrstan kulturno – zabavni program. Brojni sportsko – rekreativni objekti i tereni pružaju vrlo povoljne uslove za rekreaciju i pogodni su za pripreme vrhunskih sportskih ekipa.
Kako doći do Vrnjačke Banje?
Vrnjačka Banja (230 m nadmorske visine) se nalazi u centralnoj Srbiji, na 43o37′ severne geografske širine i 20o54′ istočne geografske dužine. U zaleđu Banje je ogromni šumsko-planinski kompleks Goč, kao deo kopaoničkog masiva sa očuvanom prirodnom sredinom i čini je vrlo prijatnom.
Klima Vrnjačke Banje je umereno kontinentalna, izmenjena lokalnim uslovima. Srednja godišnja temperatura je 10,6oC, a prosečna relativna vlažnost vazduha 73,7%.
Srednji vazdušni pritisak u letnjim mesecima je blizak godišnjem proseku – 990 milibara. Prosečna godišnja oblačnost iznosi 55%. Najveći broj dana u godini ima umerenu oblačnost.
Srednja visina padavina u dužem nizu godina iznosi 1038 mm. Zahvaljujući okolnim uzvišenjima Banja je zaklonjena od jakih vetrova. Oko 170 dana u godini je bez vetra.
Istorijat Vrnjačke Banje
Na osnovu pronađenog arheološkog materijala može se sa sigurnošcu tvrditi da su vrnjačke mineralne vode korišćene još u antičkom periodu. Prilikom kaptaže toplih izvora 1924 – 1925. godine, pronađeno je na ovom mestu oko 500 komada rimskih novčića, nekoliko iz vremena pre nove ere, a najveći broj iz perioda od II do IV veka.
Istorija korišcenja vrnjačkih minrealnih voda seže u duboku prošlost, u vreme kada su ove prostore naseljavali keltski Skordisci. Posle rimskog osvajanja Balkana, u poslednjim vekovima stare i nekoliko vekova nove ere, mineralne vode korišcene su za lečenje.
Interesovanje lekara za vrnjačke mineralne vode datira od sredine prošlog veka, ali se tek posle proglasa Osnovatelnog društva 1868. godine, stvaraju uslovi za organizovanje banje kao lecilišta.
1879-1881 dr. Ðura Gavrić je sačinjavao izveštaje o banjskoj sezoni i precizno opisivao i klasifikovao bolesti koje su lečene.
1884-1885 dr. Stanojlo Vukčević je insistirao da banjski reon bude proširen do Lipovačke reke, tako da je bilo obuhvaćeno i crkveno brdo.
Godine 1890. banja je dobila prvu apoteku LJ. Novakovića.
1914. godine bila je prva i najuređenija banja u Srbiji :
- Dr . Dragutin Živadinovic podigao je moderan sanatorijum , gde se pored lečenja dobijala adekvatna ishrana .
- Dr. Toma Milić sagradio je sanatorijum – Sveti Ðorde, danas Mirko Tomić.
- Dr. Rista Gostuški posebno se bavio istraživanjem i primenom lekovitog bilja u farmakologiji. Cena prvog lekarskog pregleda iznosila je 50, a svakog narednog 25 dinara.
1935. godine radilo je 24 lekara. Niko od posetilaca nije mogao da pije toplu mineralnu vodu i koristi kupanja bez prethodnog lekarskog pregleda.
Indikacije i lečenje
- šecerna bolest,
- stanje posle prelezane žutice,
- bolesti žučne kese i žučnih puteva,
- obolenja pankreasa,
- čir zeluca i dvanaestopalačnog creva,
- neinfektivna oboljenja tankog i debelog creva,
- obolenja organa za varenje,
- stanje posle hiruškog odstranjivanja žučne kese,
- stanje posle resekcije jednjaka, želuca i creva,
- hronična ginekološka obolenja i sterilitet,
- infekcije bubrežne karlice, mokraćne bešike i mokraćnih puteva,
- kalkuloza mokraćnih puteva i funkcionalnih oboljenja